Poštovani,

Mihovil Vlahinić, istaknuti naučni radnik i redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, redovni profesor Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu, više nije među nama. U posljednjih nekoliko godina izgubili smo tri barda i ogromna autoriteta iz oblasti zemljišta: Prof. Jusufa Kurtovića iz Mostara, Prof. Emeritusa Husniju Resulovića i na kraju Akademika Vlahinića. Za sve nas koji smo ih poznavali to je nenadoknadiv gubitak, ali i inspiracija da dotaknemo zvijezde koje su oni doticali. Akademik Vlahinić se posebno isticao ne samo svojom neupitnom naučnom i stručnom erudicijom nego i svojim posebnim ljudskim i pedagoškim osobinama.

Životni put i biografija Akademika Vlahinića izuzetno je bogata kako u oblasti nauke, tako i u oblasti pedagoškog rada. Naučno-istraživačku aktivnost akademik Vlahinić je usmjerio na zasnivanje eksperimentalnih polja iz oblasti drenaže teških zemljišta, vodne erozije tla, navodnjavanja i vodnog bilansa tla, te na saradnju s poljoprivrednim i vodoprivrednim organizacijama.

Odnos voda-tlo-biljka bili su oduvijek predmet njegovog posebnog interesovanja. Na prostoru bivše države akademik Vlahinić je bio jedan od najcjenjenijih naučnih radnika iz oblasti uređenja zemljišta i agrohidrologije općenito. Njegovoj inovativnosti u mnogome su doprinijele njegove dvije specijalizacije i to jedna iz navodnjavanja u Italiji, a druga iz hidromelioracija u Francuskoj. Akademik Vlahinić je razvio dugoročnu saradnju s američkim istraživačkim institucijama kroz zajedničke, visoko ocijenjene projekte uspostavom lizimetriskih stanica u Mostaru i Popovom polju koje su u toku rata ljudskim nemarom i ohološću potpuno razorene. Kao poligota koji se aktivno služio sa tri strana jezika i vrijeme u kojemu je radio davali su mu veliku prednost u odnosu na mnoge druge naučne radnike iz ove oblasti. Maksima akademika Vlahinića je bila da nove tehnologije i nove racionalne postupke korištenja vode u poljoprivredi treba provjeriti u lokalnim ambijentalnim uslovima, jer gotovo u svemu manje vrijede propisi nego pokusi (Quint. II, 5, 15).

U ovom obraćanju želimo da vam skrenemo pažnju na njegovo djelo napisano u vidu monografije pod naslovom „Poljoprivredno-melioraciona i agrohidrološka monografija Popova polja“ u izdanju ANU BiH.

U ovome djelu akademik Vlahinić navodi da od postanka civilizacije pa sve do danas, poplave, mokrine, suše, viškovi i manjkovi vode bili su stalni pratilac čovjekove borbe za opstanak. Sve navedne pojave bez obzira kako ih zvali predstavljaju ograničavajući faktor stabilne poljoprivredne proizvodnje. Zbog toga je poljoprivredna proizvodnja u uslovima neregulisanog vodnog režima nekog područja podložna stalnim oscilacijama. Optimalni vodni režim tla je najsigurniji i najkraći put do stabilizacije poljoprivredne proizvodnje. To se posebno odnosi na zemljišta područja Hercegovine. Mjere i metode ostvarivanja ovih ciljeva kroz istoriju bile su različite.

Područje hercegovačkog krša bilo je predmet proučavanja mnogih autora kod nas, međutim ovako sveobuhvatan pristup ovoj problematici do sada nije bio poznat. Akademik Vlahinić je ovom knjigom u obliku monografije najbolje do sada prišao problemu višenamjenskog korištenja vodnog, bogastva krša i u okviru tog racionalnom korištenju zemljišta, kroz primjer i analizu poljoprivredno melioracione i agrohidrološke problematike „svog“ Popovog polja.

Ovo djelo ima višeznačan karakter i to prije svega historijski, naučni i emocionalni. Historijska slika stanja vraća nas u ne tako davnu prošlost i etapno podsjeća na graditeljsku i ljudsku želju da promijeni i poboljša teške uslove života na posnoj zenlji za sebe i cijelu zajednicu. Naučni aspekt osvjetljava značaj osmatranja i istraživanja u hidrologiji i sve nas podučava savremenom konceptu agrohidrološke problematike. Emocionalni karakter ove knjige podsjeća nas na političku historiju ovoga kraja gdje je vođenjem neadekvatne agrarne i općenito razvojne politike ruralnih područja došlo do deagrarizacije i eksodusa stanovništva bez obzira na prividno stvorene pretpostavke za povoljnije bavljenje poljoprivredom. Emocionalni karakter knjizi daje autorov entuzijazam i želja da se oduži i zahvali svojim korjenima. Pisana jasnim i pristupačnim stilom, ukrašena velikim brojem mudrih izreka i maxima o vodi zemlji i njenim ljudima, uz bogatu grafičku i foto dokumentaciju ova knjiga ima poseban značaj i biće dragocjeni izvor podataka i saznanja svim budućim istraživačima fenomenologije ovoga kraja.

O ostalim dostignućima u nauci i edukativnom radu akademika Vlahinića može se govoriti veoma dugo i naširoko, ali to ovom prilikom nije moguće. Ostaje nam jedino da izrazimo našu zahvalnost i duboko poštovanje što smo poznavali i bili saradnici velikog naučnika, dragog profesora, mentora i čovjeka akademika Mihovila Vlahinića. Neka počiva u Božijem miru i neka mu je vječna slava i hvala.

Ispred Udruženja za proučavanje tla/zemljišta u Bosni i Hercegovini

Prof. Dr Hamid Čustović Predsjednik Udruženja
Sarajevo, 12.06.2015.